Snijeg u Sarajevu je bio…i prošao.

Na moju sreću ali na ogromnu žalost  Odiea i Nea-e.

Dok je bilo snijega njihovo oduševljenje aktivnostima koje se mogu izvoditi u dubokom snijegu je raslo iz dana u dan. Jedenje istog je jedna od glavnih

Jedno veče smo u šetnji sreli gospodina sa dvoje djece. Moja prva reakcija je bila da njih vežem, jer nažalost roditelji često fobiju od pasa prebace na djecu, a pored toga njih dvoje počnu lajati kao upozorenje meni da neko nepoznat dolazi, što proizvede razne rekacije od vrištanja do gađanja kamenjem – svašta sam doživjela. Ja znam da oni neće napasti ali poštujem i razumijem strah te ih vežem.

Ali ovaj put se desilo nešto predivno.

Dečko od nekih 10 godina sa oduševljenjem prilazi njima, i sav tužan zaključi kako ga ne prepoznaju. Tu se sjetim da se igrao sa njima ljetos kada je Nea puno manja i očigledno se nimalo ne boji.

Tu nastaje jedna od ljepših scena koje sam imala priliku vidjeti – počinje da ih izaziva i da se igra sa njima u snijegu. Uživala sam posmatrajući tu igru sigurno pola sata i mislim da djeca i psi stvore jedan specijalan odnos – puno nježniji i sa više međusobnog razumijevanja nego što to odrasla osoba sa psom može.

Često me ljudi pitali  kako sam navikla pse na vožnju autom, vodu, snijeg, djecu i sve drugo – i uvijek sam morala iskreno da odgovorim da ja nisam ništa uradila. Samo ih nisam forsirala.

Vožnja autom znači da idemo na neko novo mjesto u dugu šetnju , ako žele da se kupaju mogu, da ne vole da se igraju u snijegu, skratila bih zimske šetnje, da sam ikada primjetila znak agresivnosti prema djeci sklonila bi ih od djece i tako sa svim.

Ali naravno snijeg i njihov entuzijazam je donio i nešto loše.Upalu grla!

Odie je prvi počeo kašljati – u početku sam mislila da je nešto progutao ali kad je nastavio cijelu noć uslijedio je panični poziv veterinaru, a odlazak na pregled je tek posebna priča.

Odie se redovno sakrije ispod stola, i onda ga vučem da izađe jer se ukopa – od straha, a Nea dok je bila manja i nesvjesna situacije rado je ulazila očekujući kolačić. Sada kada je to mlada dama od  skoro godinu dana nije više sretna kad vidi gospodina u bijelom mantilu. Ni kolačići ne pomažu.

Polako postaje svjesna svoje snage –  a i ja. Zadnje vaganje prije dvije sedmice je pokazalo 32 kilograma – a meni izgleda kao jučer kada je imala samo 10 kilograma i ja sam je nosila u rukama. Ovaj put  kada je veterinar rekao “Podigni je na sto” samo sam se nasmijala.

Po dvije vakcine i 4 dana antibiotika su bili cijena “zimskih radosti” i to su lakše  podnijeli nego ja. Pored panike koja me uhvatila jer su bolesni, ugurati antibiotike u grlu je posebna priča. Sve sam pokušala od “pakovanja” u meso (rezultat je bio meso pojedi, tabletu ispljuni)

Ali najtužnija scena je nastupila kada su izašli iz auta na svoje omiljeno šetalište – a nigdje snijega.

Veče prije smo bili tu i snijeg je bio sigurno 20 cm dubok – i onda se preko noći sve otopilo. Nea je sva u panici trčala okolo, i pravila čudne zvukove. Nisam znala kako da joj odgovorim na sva ta pitanja o klimatskim promjenama…

Nea je tek u zadnjih dva mjeseca izrasla u “velikog psa” – fizički. Po ponašanju je tek sada pravo štene, u pubertetu. Ne mogu reći da je ova faza došla naglo – ali je promjena osjetna.

Od one bebe od par kilograma koja se nije mrdala sa moje jakne u parku među drugim psima, sada je to mlada dama koja vrlo jasno daje do znanja šta smatra svojom teritorijom, bilo da je to auto, stan ili zelena površina i da će to braniti.

Ali sa druge strane kada joj je neko poznat i drag oduševljenju i radovanju nema kraja.

Odie ima naviku da kada nešto želi – bilo pažnju ili da se uvuče ispod pokrivača šapom to da do znanja. Nea koja u potpunosti kopira njegovo ponašanje kada ti isto tako šapom da do znanja koliko te voli, ostaju ožiljci. Srećom pa su se svi redovni gosti navikli

Prije neki dan mi je prijatelj koji ima dva rotwailera rekao da nikad dosada nije sreo većeg psa a veću mazu od Nea-e.

Nemojte misliti da je zbog ovog Nea ništa manje zeznuta Cane Corso po prirodi čuvar i zaštitnik i tvrdoglav, znači uvijek će ostati nepovjerljiv prema strancima, ali ipak je predivno vidjeti Neu kako se mazi i umiljava i mrda repićem.

Ja sam izabrala to da Nea bude velika maza, pas kog možete na miru pustiti da se igra sa drugim psima.

Ne znam hoćete li mi vjerovati da je Neina omiljena drugarica Taša, West Highland bijeli terijer, koja izgleda ovako :

Iskreno ne mislim da sam pogriješila…

Share This

Moje ime je Nina, imam 27 godina, živim u Sarajevu, radim i ponosni sam staratelj dva psa: Odie, engleski koker španijel koji ima 2,5 godine i Nea, Cane Corso kojoj je 10 mjeseci.

Njih dvoje poznati kao Los Banditos su dva vrlo ramažena psa sa vrlo jakim karakterima tako da vlasnik nisam, baš sam staratelj. U ovom blogu ću vam predstaviti zanimljivosti iz naših života.

Za početak

Cane Corso…Moram priznati do prije dvije godine meni potpuno nepoznata rasa.

Jednog zimskog jutra, šetajuci Odiea ugledala sam najslađe štene ikada…Tako velike šape i tako slatke okice još nisam vidjela. Od vlasnika saznam da je to Cane Corso, mužijak od 3 mjeseca.

To je bio početak jedne velike ljubavi – ne sa vlasnikom nego sa rasom i sada već sa sigurnošću mogu tvrditi da sam doživotni zaljubljenik u Cane Corso.

Naravno počelo je razmišljanje o tome da li ja mogu sama da živim, radim i imam ne jednog, nego dva psa.Proces je potrajao, ali iduće zime tačnije početkom februara nazovem Mrkija i saznam da je Sara dobila štenad te da je jedna curica jos dostupna, ako budem izuzetno brza.

Ta curica se tada još zvala Nigra (sada Nea) i ovo je njen prvi javni nastup :

Tada mi je već trebalo biti jasno da se sprema za velike stvari

Početkom marta je uslijedila jedna duga preduga vožnja po snijegu i dolazak u Strajano uzgajivačnicu.

Sve priče koje sam čula o tome kako je Strajano savršena uzgajivačnica su potvrđene ali me Mrki dočekao malo zabrinut činjenicom da nemam baštu,da će dva psa biti u stanu a ja sama sa njima – da li ću ja to moći izvesti? Ja sam se bojala da će mi reći da ne mogu da vodim malu curu sa sobom, jer se neću moći brinuti o njoj.

Ne znam šta je bilo jače, moj strah da neću moći da mu objasnim u kojoj mjeri će biti voljena i zbrinuta ili oduševljenje što vidim nekog ko se na takav način brine o svakom svom psu.
Jer budimo iskreni za Mrkija svi štenci koji su Strajano ostaju zauvijek jednim dijelom njegovi, a to razvdaja prave uzajivače koji to radi iz ljubavi od ljudi koji to rade isključivo zbog profita.

Te noći sam također shvatila tačno značenje rečenice «psa odgojiš»…Pri prilasku Strajano boksovima gdje su odrasli Cane-i nisam se bojala ali mi nije bilo ni svejedno – ipak su to psi nevjerovatne snage a ja nepoznata osoba.

Osmjeh i način na koji je Mrki rekao «Slobodno ih pomazi!» i činjenica da se psi od 60 i više kilograma umiljavaju me zauvijek ubijedio u to da nema iskvarenog psa, ima samo iskvarenih vlasnika.

Šta sam tada znala o Cane Corso? Pomalo o porijeklu,o tome kako su predobri čuvari, to da su nježni divovi. Jedna od rečenica koju sam zapamtila je bila : “Ako nikada prije niste imali psa onda Cane Corso nije pas za vas” – i ovo se pokazalo istinito.

CC traži autoritet i ako nema čvrstog vođu u vama onda on ili ona vodi vas.

Nea danas ima 10 mjeseci i skoro 40 kilograma, prava je maza ,ali je i tvrdoglava baš “koliko je i teška”. Usput je odrastajući sa kokerom pokupila sve njegove fore, uvijek kažem Odie je Neu odgojio i svemu naučio, ne ja.

Ali danas već znam više toga o Cane-ima, od toga kako ih stvarno treba socijalizirati od prvog dana, to da stvarno brane vlasnika životom, ali i da mlada dama može spavati do podne bez ikakvih problema, i da je još uvijek štene potpuno nesvjesna svoje snage.

Ali više o tome u slijedećem nastavku…

Za sada Vam šaljemo pozdrave iz Sarajeva i

Odie, Nea & Nina

Share This

Zadovoljstvo nam je da vam predstavimo jednu lepoticu po imenu Nea Strajano. Ona je iz našeg N legla (Rodrigo Del Rosso Malpelo x Sara). Nea je posebna jer će nam pomoći da napravimo pionirske korake i na našem sajtu objavimo neke odlomke iz života nje i njene porodice i sve to, kako se kaže, iz pera vlasnika. Svi postovi na tu temu će se nalaziti u u kategoriji Dnevnik vlasnika / Owner’s blog. Ostavićemo Neinoj vlasnici Nini da nas upozna sa društvancetom, a evo nekih detalja o Nei. Koristim priliku da pozovem i ostale ponosne vlasnike pasa iz Strajano uzgoja da nam se pridruže i pošalju svoja iskustva.

Dear friends,

It is our pleasure to introduce a beauty called Nea Strajano. She is from our N litter (Rodrigo Del Rosso Malpelo x Sara). Nea is special because she is going to help us start something new on our website – we intend to publish some interesting stories from life of Nea and her family, written by her owner Nina. All posts regarding this subject will be categorized under Dnevnik vlasnika / Owner’s blog. We will ask Nea’s owner Nina to make an introduction to the whole gang, until then here are some details about Nea. I would like to invite also other proud owners of Strajano corsos to join us and share some of their experience.

Pedigre

Neina galerija

Share This